Nešto mi ovdje miriše na posao koji Napoli možda neće odraditi lijepo, ali bi ga ipak morao odraditi do kraja.
Kad gledam Pisa – Napoli, meni je osnovna priča vrlo jasna: domaćin je u ozbiljnom padu, samopouzdanje je na minimumu i previše toga mora mu se poklopiti da bi uzeo nešto protiv ekipe koja još ima ozbiljan motiv pri vrhu. Kickoff je u 12:00, a takvi rani termini znaju usporiti ritam i ubiti dio energije, ali meni to više odgovara gostu koji zna igrati “na rezultat” nego Pisi koja bi ovdje morala tražiti čudo.
Pisa mi dodatno djeluje osakaćeno zbog izostanaka. Tramoni je igrač koji im može donijeti nepredvidivost između linija i bez njega domaći napad izgleda još tanje. Bozhinov, Coppola, Denoon i Loyola možda nisu svi jednako zvučna imena, ali kad ti fali nekoliko rotacijskih i defanzivnih opcija odjednom, to se osjeti baš protiv ekipe koja kažnjava loše postavljanje i sporu reakciju. Ukratko, Pisa već teško dolazi do gola, a ovako još teže može izdržati pritisak.
Ni Napoli nije kompletan i to je jedini razlog zašto ovdje ne govorim o laganoj šetnji. Bez Lukakua gube sidruna u šesnaestercu i čovjeka koji veže stopere, bez Politana i vjerovatno Neresa manje je širine, driblinga i čistih situacija jedan na jedan. Ipak, razlika u kvaliteti veznog reda i ukupnoj organizaciji igre je i dalje na strani gosta.
Međusobni duel iz prvog dijela sezone, kada je Napoli dobio 3:2, meni je više upozorenje da ne očekujem savršen meč nego razlog da bježim od dvojke. Pisa zna zabiti kad joj ostaviš prostor, ali teško mi je povjerovati da može kontrolisati 90 minuta.
Moj izbor je 2. Ne očekujem rapsodiju Napolija, ali očekujem da uzme bodove.
Inter 
Juventus 
AC Milan 
Cremonese 
Hellas Verona 
